Mi ovdje nećemo odavati
tajnu pravljenja sira, jer bi se konkurentska sela i plemena
mogla početi baviti pravljenjem lažnog Poborskog sira, što bi pravom Poborskom autohtonom i ekološkom
siru
smanjilo cijenu na berzama širom svijeta.
PANU
treba da omogući
uslove za razvoj čuvenih Poborskih proizvoda kao sto su čuveni Poborski pršut i
možda još čuveniji Poborski sir.
Vrlo jasan primjer zatiranja Kulinarske autohtonosti Pobora je i forsiranje Njeguškog
sira i pršuta, iako je svakom boljem degustatoru i kulinaru poznato da nema
sira bez Poborske "zanovijeti", "žukve", "kostrike", "vukodržice",
"tenterike" i "piskovine", niti pršuta koji se nije
sušio nad poborskim smrekama i
fresinama.
Postoje sledeće
vrste Poborskog sira:
-Mladi sir
-Sušeni sir sa štice
-Sir iz ulja
-Sir iz salamure
-Sir iz saketa
-Sir iz pšenice
U Poborima se za ishranu koristi
ovčje, kozje,
svinjsko i goveđe meso. Kokošje meso se isto koristi ali je u
autohtonoj Poborskoj kuhinji manje zastupljeno. Meso se koristi svježe i sušeno.
Čuveni su Poborska kastradina i nadasve čuveni autohtoni Poborski pršut. Poborski
pršut je autohtoni proizvod i ponos svih Pobora, tako da se s pravom kaže :
“Nema objeda dje svinjska noga ne ugazi”.
Da pljačka Poborskih
dobara ima medjunarodne forme dokazuju Italijanski Parmanski i Španski Serano pršut, koji
nijesu ništa drugo nego blijeda kopija Poborskog. Bezvrijedne kopije kao
Ardenski i Koburški nijesu vrijedne ni pomena. Jedino malo bolja kopija je Španski
“Pata negra” pršut. Od naroda
u Poborskom okruženju najbolju kopiju Poborskog pršuta prave stanovnici
Bokeljskog poluostrva Luštice. Ali nije Poborskom
“ni do koljena”.
Isto se odnosi na Parmanski
i Paški sir. Posebno su Pobori kivni na proizvodnju Paškog
sira koji su Dalmatinci od Pobora naučili za vrijeme bratstva i jedinstva, i
onda proizvodnju zaštitili pod svojim imenom.
PANU bi trebalo da uzme na
sebe zadatak da pred medjunarodnim faktorima
potegne pitanje prisvajanja ovih prehrambenih proizvoda i da patentira i zaštiti svoje udarne
proizvode i da ih registruje pod Poborskim autohtonim imenom.
Poborsku kuhinju su širom
svijeta proslavila nekoliko
autohtonih recepata. Mi, nažalost iz razumljivih razloga, nećemo odavati tajnu spremanja
Poborskih autohtonih jela, ali ćemo ih navesti, da bi posjetioci ovog sajta
dolazili u Pobore i znali uživati u ovim kulinarskim umjetničkim djelima.
Što Poborsku autohtonu
kuhinju čini još posebnom je i
sistem vrednovanja.
Naime, Pobori kao najautohtoniji
i najautokefalniji
narod ne koriste zvjezdice, niti im je potreban “Michelin”, da bi odredili
kvalitet kuhinje, nego svojim, kroz vjekove i milenijume, iskristalisanim
autohtonim rečenicama odredjuju nivo kuhinje.
Tako se za dobro jelo, jednostavno
kaže:
“I mrtvi bi ga
ijo”,
što bi ujedno označavalo
da se dato jelo ocjenjuje
jednom zvjezdicom.
Za jela koja se ocjenjuju
sa dvije zvjezdice se
jednostavno kaže:
“Ko je ovo gotovio, Bog mu pomoga”.
Sa tri zvjezdice se ocjenjuje
jelo za koje se kaže:
“ Ješćemo
ga pa da će ni od uši kidat ”.
Uz četiri zvjezdice slijedi
ocjena :
“Ej, da mi se
od
ovoga najest, pa ne osvanuo, no me bembatoga našli ”.
Jelo koje zasluži pet
zvjezdica biva ocijenjeno sledećom rečenicom :
“ Ko od ovoga nije
obidovao taj ne zna Boga falit ”.
Najčuvenija jela su :
Hladna predjela :
-Pršut
-Sir
-Pršut i sir
-Bravlji košet
-Govedji kus
Topla predjela:
-Topli bravlji košet
-Topli govedji kus
(Umjetnost je upravo u tome
što gore navedene
specijalitete treba znati potopliti, da ne bi bili preslani)
Glavna jela:
Kako god uzmeš, okreni-obrni
ali pečenje ispod sača je proslavilo
Poborsku autohtonu kuhinju. Posebno pečenje (bravlje ili teleće) pečeno sa
krtolom koja se uvozila iz Njeguškog sela Majstori, ili koja se sadila na
Jarištima ili Stanjevićima, a koja se “vari ka mlijeko”. Ovo jelo je ogrnuto
velom tajni Poborskih domaćica. Način rezanja mesa i krtole, količina
ruzmarina, ulja i soli. Temperatura crijepnje, temperatura upretnjaka, količina
žara i oblik sača.
Pečenje ispod sača
je toliko rasprostranjeno jelo da
ga malo ko jos vezuje za Pobore, zato bi P.A.N.U. trebala da patentira pod
Poborskim imenom ovo nacionalno jelo.
Sledeća jela se više
vezuju za Poborsku državu:
-Bob, blitva i morač
sa gušom
-Raštan sa popom i kobasicom,
osmočan salom
-Branje sa potrbušinom
-Obrašljice osmočane
zatopom
-Makarulača na štukalj
od pršuta
-Krtola u kile i sir iz salamure
Alkoholna pića u Poborima
su
lozova rakija, vino i u malim količinama na južnoj strani Pobora i rakija
Maginjača. Pošto Poborima u zadnje vrijeme nedostaje sirovine za pravljenje
Maginjače, najveci dio proizvodnje se prebacio u Donji Grbalj, tako da se tamo
nalaze i najveće punionice ovog
destilata.
Poborska autohtona lozova
rakija je bolja od bilo koje iz susjednih zemalja
i pravi se od sledećih vrsta vinove
loze:
Francuzica (Franćeška),
Pitomna i
Lisičina.
Od istih vrsta groždja
se pravi i Poborsko vino, koje izuzetno prija uz
konzumiranje Poborskih jela.
Vino od Francuzice, koje se
jos popularno naziva i
Sviriguz, se servira na sobnoj temperaturi kod blažih jela, salata, škalonja na ulje,
ribljih specijaliteta i peradi, dok se
druga vrsta servira isto na sobnoj temperaturi kod težih i tradicionalno
prepoznatljivijih jela kao Bob s gušom, Raštan s popom i kobasicom, Branje s potrbušinom, Obrašljice,
Zečevo
zelje, Žučenica, Čučeg i slično.