Naturae
se superantis opera
Pobori se prostiru u podnožju planine
Lovcena, planine vrlo značajne za istoriju njihove susjedne države
Crne Gore, na padinama brda Kolovir, Kolozunj, Stanjevske rudine i tim padinama preko
Murakovca i Pasine Glavice do Komarde, kao
krajnje istočne tačke Poborske države.
Na
zapad se Pobori prostiru duboko u Kotorsku opštinu, iako im se to osporava, ali je u Poborske knjige, kojih nije malo,
zapisano da se čak i lista kuće Maša Nikova Čavora iz plemena Njeguškoga, nalazi na Poborskoj zemlji.
U svakom slučaju zapadna granica je nejasno povučena, tako da i Njeguška
sela Podvršća imaju zemljišta u Poborskom ataru.
Ovaj
mali detalj ilustruje kako su se vlasti država koje su kroz istoriju okupirale Pobore, odnoslile prema Poborskoj zemlji.
Sa sjevera granica se spušta zapadnom stranom prema jugu, dakle od kuće Čavorove pa preko Javorovijeh
Dolaca do Crnoga Studenca u Donjim Čavorima, pravac Treštan Glava, Ždrijelo od Gomilica, Ploča na Rakitu,
Mokri Dolac, Mijočevo Ždrijelo, Krpačkam, Klinac Gumno, Lipovnik, Zla
Skala, Debela greda, Piskure, Stojanovića Ploča, Grmušina Glavica,
Krstac i preko Bijelih
Trava na Ponjezdo.
Ponježdo, koji pripada bratstvu Pribilovića, je oduvijek bio od izuzetnog značaja jer se pominje
i u takozvanom Dračkom ugovoru, koji je sklopljen izmedju Vuka Brankovića i F. Kvirina, 1426.godine:
" ....dechiaremo il Confini de Cattaro commenzando dal luogo dito Jas al secco rosso
e a pruovo e la giesia de san Trifon, suso a la cuppo sino a la scalla de Duboviza e Villinayama a Ponesdol.... "
Ovdje može da se primjeti kako su se gospoda razgraničavala Poborskom imovinom i ne obrativši
se Poborima za mišljenje.
Interesantan
je i podatak da se na jugu Pobori
prostiru do Grbaljske crkve Svetoga Spasa, ili tačnije granica leži na mjestu:
"
do kojega se mozeš kamenom dobačiti ispred crkve ".
Jos
jedan pokušaj da se nejasnošću uništi Poborski osjećaj za očuvanje svojih prostora.
Od
Ponježdola granica ide pravcem sjever na Pećine, Cinca, Jaža,
Zelenike, Vukmanovina, Vrbička Skala, Mrki Krš, Golijen, Ivando, Korijen Potok, da bi se pored crkve Svetoga Ilije okrenula na sjever pravcem Obla Glavica, preko Tripun Grede do na vodu Komardu.
Komarda
(t 820) je dobila ime po činjenici da su se tu posjekli Pobori sa Majinima, kako tvrde neki istoričari, ili Pobori
sa Crnogorcima, kako tvrde drugi. U svakom slučaju je na tom mjestu bilo došlo do odredjenih oružanih akcija
(odbranbenog karaktera) nižih taktičkih jedinica a sve u cilju odbrane Poborskog suvereniteta i prava na samoodredjenje.
Preko
Komarde granica ide na Mrki Krš, Markovića Dolac, Rujišta, Ošja Lokva, Stankovo Gumno, Murakovac
(t 1387), Pašina Glavica (t 1278), pa se preko Pasje Ploče i Babine Glave (t 1427), spušta
niz Stijenu i Koložunjske Grede na Ozov Dolac i preko Dobre Vode se opet zapuča
na kuće Čavorove.
Sa sjevero-istoka se Pobori graniče sa opštinom Cetinjskom, to jest sa selima te opštine koja
se još zovu i Konaci. Konaci obuhvataju sela Bjeloše, Očiniće, Ugnje i Vrela. Sa istoka i juga su sela plemena Majini, i to Lapčići,
Markovići, Duletići , Podostrog i Ucikalo. Idući dalje pravcem jug-jugozapad-zapad, Pobori su okruženi selima župe Grbaljske i to selima Gornjeg Grblja : Svinjišta,
Prijevor, Lastva, Gorovići, Menzalini i Bratešići, koji svi spadaju u nekadašnju Knežinu Ljubanovića.
Pošto
je istorija i uredjenje Grblja bilo od velike važnosti za istoriju kako Pobora tako i šire okoline, a zbog boljeg
razumijevanja, treba napomenuti da se Grbalj dijeli na Gornji i Donji Grbalj,
odnosno na Gornju i Donju Bandu, a da se obije Bande dijele na po dvije Knežine. Gornji Grbalj bijaše podijeljen
na Knežine Tujkovića i Ljubanovića, a Donji na Knežine Bojkovića
i Lazarevića.
Sa
Sjeverozapada i zapada, Pobori se graniče Njeguškim selima Kotorske opštine, ili kako se još nazivaju
selima Podvršća (pod vrh od Lovćena), i to Gornji Čavori, Donji Čavori, kao i sa nekoliko enklava
sela Poda i Mirac na Kalabregovabrijegu, i na krajnjem sjeveru isto Njeguškim selom Majstori koji se nalaze na teritoriji
opštine Cetinjske.
Ukratko
Pobori zauzimaju vrlo povoljan položaj i služe kao most izmedju Boke i Crne Gore, odnosno kao most izmedju kontinentalnog
i mediteranskog dijela sadašnje Crne Gore.
Najvisočiji
vrh je Babina Glava na Koloviru i iznosi 1427 metara nadmorske visine i predstavlja
ujedno granicu izmedju Pobora i Crne Gore.
Zatim slijede:
Rujiški vrh (1403),
Murakovac (t 1387),
Pasina Glavica (t 1278),
Pastrovnica (t 1129),
Nikova
Glavica (t 1044),
Velji
Jarisnjak ( t 960),
Raskavica (t 950),
Djurdjevac (t 842),
Trudovo (t 825) i drugi.
U
brdu Djurdjevac se nalazi špilja (pećina) Medjednica, koja bi mogla zasijeniti ljepotu Postojnske jame, iako obuhvata
površinu od par kvadratnih metara, ali nijedna vlast u skoro dvohiljadugodišnjem Poborskom robovanju nije htjela
da izdvoji ni jedan dio sredstava za uredjenje ovog, eventualno, Nacionalnog parka.
Ista
sudbina je zadesila i:
-Pećine
na Brštanovice
-Pećine
u Velju Spilu
-Pećinu
na Jagodnjik
-Škanatinu
pećinu na vrh Spodanice
-Velju
Pećinu za Drače, iznad Golubinjaka
-Pećine
u Vranjak
-Pećinu
za Gornji Orlov Krš
-Pećinu
pod Očinje Brdo
-Soldatsku
Pećinu na Zelenike
-Pećinu
za Velji Murakovac
-Pećinu
pod Belovom Konobom u Rujišta i druge.
Klima
u Poborima je umjerena, mediteransko-kontinentalna i vrlo pogodna za stočarstvo, vinogradarstvo, kao i za sve druge poljoprivredne
aktivnosti, uključujući i maslinarstvo u južnom dijelu nekadašnje
Poborske države, a sada sela Pobori. Ljeta su topla i duga a zime umjerene, mada mogu biti vrlo kišovite i hladne.
Priroda
je bila izdašna izvorima zdrave, pitke vode:
Rakita, Mali Goliš, Koložunj, Dolovi, Andrijina Voda, Mirčetića Voda, Katina Voda, Dobra Voda, Koritnica, Crni Studenac, Mramor, Mali Jarišnjak, Veljak, Gornja Voda, Milašica, Rogaljevina, Palovina,
Pestinjača, Točak, Krapina, Drenovi, Kamenica, Golubinjak, Brajićeva
Voda, Klijeti, Za Skalom Vuletića, Lijeska pod Spile, Bobovište, Raskovina, Učurica, i Česma (mala i velika).
Pobori
su ispresijecani velikim brojem rijeka, koje naši okupatori s nipodaštavanjem zovu potoci. Najveći je Velji
Potok koji nastaje od tri manja potoka (Lanički, Spodanički i Danički) u Jazbine, ispod kuća
Savičića, i tu dobija ime Drenovštica. Dalje teče pravcem jug i ulaskom u
teritoriju Donjih Pobora mijenja ime, i kao Velji Potok teče do Grbaljske granice, da bi tu opet promijenio ime
i Gornjim Grbljem tekao kao Bačića Potok. U njega, na teritoriji Pobora, utiču još: Potočina, Andrin
potok, Kraguvac i Grebešnji potok.
Kao
da ilustruje sve podjele i nepostojanosti u Poborskoj i susjednim državama,
ovaj isti potok proticanjem kroz Donji Grbalj i po četvrti put mijenja ime i kod plaže Jaz se uliva u Jadransko
more pod imenom Jaška Rijeka.
Još
su Ruski putopisci koji su pohodili susjednu državu Crnogorsku pretprošlog vijeka zapisali da u Poborima vjerovatno
ima ruda, pa su zabilježili da
u "Koložunjskom ždrijelu vjerovatno ima ruda, ali kojih i u kojem
obimu valja ispitati", mada nijedna vlast nije sprovela bilo kakva istraživanja
u vezi toga.
A
to sve iz razloga da bi Pobori ekonomskim prosperitetom zahtijevali mjesto koje im po kulturi i nauci i pripada,
naime mjesto u Evropskoj zajednici koja vapi za državama sa ovih prostora.
Inače
Pobori se prostiru na površini od 1325 hektara, a većinu te površine čine šume i pašnjaci.