Jagnjad
i jarad čuvaju većinom
djeca u selu i još im često
naberu mladoga lista. Poslije mužnje mlijeka puštaju
se još da slobodno idu kod svojih majki. Kad se jagnjad ošišaju i taknu prosuljom po glavi, i tako se omrče da ih njihova majka ne bi prepoznala, puštaju se da stalno idu sa velikim bravima.
Za stoku
se priprema zimnica, to jest sadijeva se sijeno i list. To je autohtona tradicija učvršćena već milenijumima. Naime da se od Blagovijesti
do Petrovdana ne čuva u zabranima nego da se ta trava kosi i da se sadijevaju kope.
Izmedju
Malog i Velikog Gospodjindana se bere list. List se bere od duba, cera i jasena. Treći dan po branju/krašćenju lista se isti sadijeva
na autohtoni način. Tako se prave lišnjaci i kope.
I lišnjaci i kope se pokrivaju da ne bi zbog obilnih padavina počeli da gnjiju.
Pošto su Pobori vrlo
svjesni važnosti čuvanja čovjekove okoline oni i kope i lišnjake pokrivaju papratinom posto je biološki rastvorljiva i ne šteti prirodi.
Sijeno
se, pored sadijevenih kopa, jos čuva u pojatama.
Zimi,
kad “obrne gornje vrijeme”, donosi se sijeno iz pojate ili kope i postavlja se u jasle.
List se
zatiče za rozge u konobu, odakle ga, prvenstveno sitna stoka, konzumira.
Za konje ze bere brst od piskovine.
Za
svinje se kupi želud, murve, smokve, sade se tikve kroz rumetin i kupuju
se mekine.
Za poljoprivredne
potencijale su se Pobori sami pobrinuli i teškim radom krčili i suvomedjom podzidjivali njive i baste, koje se Poborskim autohtonim jezikom nazivaju baštine,
dolčevi ili zgrade.
Poljoprivrednog
zemljišta nema mnogo ali je bilo dobro iskorišćeno.
Najplodnije
zemljište u Gornjim Poborima je :
Kraljevina,
Raškovina, Marovina, Mijočevina, Braničina,
ispod Spodanice, Pokunjica, ispod trešnje
Ivane Jošove, Vukotina,
Budovine, Zaploće, Njive,
iznad Brežina i Savov Dolac.
U Donjim
Poborima:
Radovine,
Poleči Kuća, Lakuš Njiva, Dramešina, Bijele Trave,
Ponježdo, ispod Đurđevca, oko Veljaka, Pištaline, Boriševica,
Ivan Do i Vukaš Do.
Kvalitetne zemlje ima i na Stanjevićima, i Jarištima. Posebno ćemo naznačiti Aleksin Dolac, pod Livadom, Višnju, Drijenak i Pribilovski Do.
Uz izvore zdravih, ekoloških i autohtonih voda svako bratstvo je imalo i manje površine obradivog zemljišta koje se nazivalo bostan ili džardin.
Zahvaljujuci
navodnjavanju tu su se prvenstveno sijale sledeće
kulture:
Pamidore,
krastavci, balancani, dinje, pipuni, morač, blitva, luk (kapula, cijula, pori i škalonja), češnjak, petrusin i selen.
Najbolji
bostani su bili iznad Jaže u Krapinu, Draginje
iza Točka u Krapinu, ispod Veljaka u Donjim Poborima, ispod crkve u Đakonovićima,
Lalića voda i na Kamenicu u Bevenje, i na Bistijernu
i ispod Raškovine u Kneževiće.
Na
Petrovdan se, na Cetinje, kupije rasad za glavato zelje. Ono se sadi na Poborsku
planinu i vrlo je ukusno. Mnogo ukusnije od Brajićkog,
iako Brajići tvrde suprotno i naravno, pri tom imaju i podršku vlasti.
Zemlja
se po kvalitetu dijeli na:
-Buavicu,
-Debelicu
-Kremenicu
-Crvenicu
a
obradjuje se autohtonim Poborskim orudjima, kao sto su:
-Kazma
-Dikela
-Motika
-Capica
Zemlja
se ore drvenijem ralom, koje se sastoji od sledećih
djelova:
-Autohtona
ralica
-Vojnica
-Jaram
-Teljige.
Na
ralicu se postavlja metalni jemješ sto sluzi kao raonik.
Teljige se ograničavaju pustinama, da bi volovima bilo prijatnije nositi teljige oko grla. Sve ta oprema se naziva « Okruta ».
Od
poljoprivrednih kultura uspijevaju sledeće žitarice:
-Rumetin
(za
posjetitelje sajta sa Srpskog govornog područja: Kukuruz, a za posjetitelje sajta sa Maternjeg govornog područja:
Urmetin, frumetin ili Kolomboć)
-Pšenica.
Od povrća:
Krtola,
raštan, glavato zelje, blitva, bob, luk, česnjak i pasulj/fadžola. To povrće
se i koristi puno u ishrani.
Najviše se koriste sledeće vrste pasulja/boranije:
Makarulača, olovka,
pisanik i neizbježna Kok fadžola, a luka:
Kapula,
cijula, pori i škalonja.
Voće se ne gaji organizovano niti ima neku ekonomsku važnost. Zahvaljujući dobroj
klimi uspijevaju trešnje, višnje,
smokve (sušelice, petrovače, kukumari, zimnice i dužice), šljive,
dunje, kruške i jabuke, i to se sve koristi za ličnu upotrebu.
U južnom dijelu suverene Poborske države uspijevaju masline. Poborske autohtone masline su bile čuvene po
kvalitetnom rodu. Gaje se sledeće vrste:
-Žutice,
-Crnjake
-Oblice
Najveći maslinjaci su :
-Podno
Drača
-Radovine
-Suvodo
-Ispod
Gubavice
-Masline
Božovića
-Ispod Grede Vuletića
-Poleči
Kuća.
O
ogromnoj količini rumetina i pšenice govori nam i
veliki broj mlinova. Ili bolje reći, ostaci nekadašnjih mlinova.
-Stajski
i Brajićev mlin iznad Jaže u Krapinu.
-Mlin ispod Veljaka
-Mlinovi u Jazbine
-Mlin ispod Andrijine vode na Donjim
Jarištima
-Manastirski mlin iznad Jaže na Stanjeviće
-Jedan mlin za masline je bio u kuću odnosno u konobu, Nika Vukova Pribilovića u Krapinu.
Od svega toga se sada naziru ruševine kao jedini svjedoci autohtone Poborske prošlosti.
Vinova
loza je dobro rasprostranjena i daje puno roda od kojeg se pravi izuzetno kvalitetno autohtono Poborsko vino. Postoje tri vrste autohtonih sorti loze. Franćeška (Francuzica), Pitomna i Lisičina.