POBORSKA AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI

Zemljoradnja i stocarstvo

Home
Uvod
Geografija, klima i hidrografija
Istorija
Kultura i religija
Privreda i saobracaj
Knjizevnost
Kulinarstvo
Osnivacka Skupstina P. A. N. U.
Plan i program P.A.N.U.
Apel buducim akademicima
Linkovi
Recnik autohtonijeh rijeci i izraza

vrteska.gif

Glavno zanimanje Pobora je uvijek bilo stočarstvo i zemljoradnja. I upravo tim redosljedom. Namjerno ne koristimo Poborske autohtone riječi agrikultura ili poljoprivreda, jer bi se time izgubila glavna filozofija  načina obradjivanja zemlje.

Naime, ta ekološka i autohtona komponenta.

 

Poslije dugogodišnje stagnacije, stočarstvo i zemljoradnja su u fazi brzog razvoja i to najviše zahvaljujući ekonomskoj stagnaciji našeg okupatora, tako da su se Pobori počeli vraćati zanimanju svojih predaka, stočarstvu i zemljoradnji i za to imaju odličnih uslova.

Kvalitetna trava, sijeno i list, kao i obilje čistih, zdravih, ekoloških i autohtonih izvora  pitke vode.

 

Stoku čuva čoban. Autohtoni Pobor koji je psihofizički sposoban da obavlja taj veoma odgovoran i naporan posao.

Za ovcu  i kozu u Poborima kažu « Brav ». Prve godine njihovog života se zovu jagnje  (od ovce) i jare ili kozlić (od koze). Već druge godine se kaze šilježe, dvizac ili dvizica.

Ovan za priplod se zove « praz », a jarac « prč ».

 

 

Jagnjad i jarad čuvaju većinom djeca u selu i još im često naberu mladoga lista. Poslije mužnje mlijeka puštaju se još da slobodno idu kod svojih majki. Kad se jagnjad ošišaju i taknu prosuljom po glavi, i tako se omrče da ih njihova majka ne bi prepoznala, puštaju se da stalno idu sa velikim bravima.

 

Za stoku se priprema zimnica, to jest sadijeva se sijeno i list. To je autohtona tradicija učvršćena već milenijumima. Naime da se od Blagovijesti  do Petrovdana ne čuva u zabranima nego da se ta trava kosi i da se sadijevaju kope.

 

Izmedju Malog i Velikog Gospodjindana se bere list. List se bere od duba, cera i jasena. Treći dan po branju/krašćenju lista se isti sadijeva na autohtoni način. Tako se prave lišnjaci i  kope.

 

I lišnjaci i kope se pokrivaju da ne bi zbog obilnih padavina počeli da gnjiju. Pošto su Pobori vrlo svjesni važnosti čuvanja čovjekove okoline oni i kope i lišnjake pokrivaju papratinom posto je biološki rastvorljiva i ne šteti prirodi.

 

Sijeno se, pored sadijevenih kopa, jos čuva u pojatama.

 

Zimi, kad “obrne gornje vrijeme”, donosi se sijeno iz pojate ili kope i postavlja se u jasle.

List se zatiče za rozge u konobu, odakle ga, prvenstveno sitna stoka, konzumira.

 

Za konje ze bere brst od piskovine.

 

Za svinje se kupi želud, murve, smokve, sade se tikve kroz rumetin i kupuju se mekine.

 

Za poljoprivredne potencijale su se Pobori sami pobrinuli i teškim radom krčili i suvomedjom podzidjivali njive i baste, koje se Poborskim autohtonim jezikom nazivaju baštine, dolčevi ili zgrade.

 

Poljoprivrednog zemljišta nema mnogo ali je bilo dobro iskorišćeno.

Najplodnije zemljište u Gornjim Poborima je :

Kraljevina, Raškovina, Marovina, Mijočevina, Braničina, ispod Spodanice, Pokunjica, ispod trešnje Ivane Jošove, Vukotina, Budovine, Zaploće, Njive, iznad Brežina i Savov Dolac.

 

U Donjim Poborima:

Radovine, Poleči Kuća, Lakuš Njiva, Dramešina, Bijele Trave, Ponježdo, ispod Đurđevca, oko Veljaka, Pištaline, Boriševica, Ivan Do i Vukaš Do.

 

Kvalitetne zemlje ima i na Stanjevićima, i Jarištima. Posebno ćemo naznačiti Aleksin Dolac, pod Livadom, Višnju, Drijenak i Pribilovski Do.

 

Uz izvore zdravih, ekoloških i autohtonih voda svako bratstvo je imalo i manje površine obradivog zemljišta koje se nazivalo bostan ili džardin.

Zahvaljujuci navodnjavanju tu su se prvenstveno sijale sledeće kulture:

Pamidore, krastavci, balancani, dinje, pipuni, morač, blitva, luk (kapula, cijula, pori i škalonja), češnjak, petrusin i selen.

 

Najbolji bostani su bili iznad Jaže u Krapinu, Draginje iza Točka u Krapinu, ispod Veljaka u Donjim Poborima, ispod crkve u Đakonovićima, Lalića voda i na Kamenicu u Bevenje, i na Bistijernu i ispod Raškovine u Kneževiće.

 

Na Petrovdan se, na Cetinje,  kupije rasad za glavato zelje. Ono se sadi na Poborsku planinu i vrlo je ukusno. Mnogo ukusnije od Brajićkog, iako Brajići tvrde suprotno i naravno, pri tom imaju i podršku vlasti.

Zemlja se po kvalitetu dijeli na:

-Buavicu,

-Debelicu

-Kremenicu

-Crvenicu

a obradjuje se autohtonim Poborskim orudjima, kao sto su:

-Kazma

-Dikela

-Motika

-Capica

 

Zemlja se ore drvenijem ralom, koje se sastoji od sledećih djelova:

-Autohtona ralica

-Vojnica

-Jaram

-Teljige.

 

Na ralicu se postavlja metalni jemješ sto sluzi kao raonik. Teljige se ograničavaju pustinama, da bi volovima bilo prijatnije nositi teljige oko grla. Sve ta oprema se naziva « Okruta ».

 

Od poljoprivrednih kultura uspijevaju sledeće žitarice:

-Rumetin

(za posjetitelje sajta sa Srpskog govornog područja: Kukuruz, a za posjetitelje sajta sa Maternjeg govornog područja: Urmetin, frumetin ili Kolomboć)

-Pšenica.

 

Od povrća:

Krtola, raštan, glavato zelje, blitva, bob, luk, česnjak i  pasulj/fadžola. To povrće se i koristi puno u ishrani.

Najviše se koriste sledeće vrste pasulja/boranije:

Makarulača, olovka, pisanik i neizbježna Kok fadžola, a  luka:

Kapula, cijula, pori i škalonja.

 

Voće se ne gaji organizovano niti ima neku ekonomsku važnost. Zahvaljujući dobroj klimi uspijevaju trešnje, višnje, smokve (sušelice, petrovače, kukumari, zimnice i dužice), šljive, dunje, kruške i jabuke, i to se sve koristi za ličnu upotrebu.

 

U južnom dijelu suverene Poborske države uspijevaju masline. Poborske autohtone  masline su bile čuvene po kvalitetnom rodu. Gaje se sledeće vrste:

-Žutice,

-Crnjake

-Oblice

 

Najveći maslinjaci su :

-Podno Drača

-Radovine

-Suvodo

-Ispod Gubavice

-Masline Božovića

-Ispod Grede Vuletića

-Poleči Kuća.

 

O ogromnoj količini rumetina i pšenice govori nam i veliki broj mlinova. Ili bolje reći, ostaci nekadašnjih mlinova.

-Stajski i Brajićev mlin iznad Jaže u Krapinu.

-Mlin ispod Veljaka

-Mlinovi u Jazbine

-Mlin ispod Andrijine vode na Donjim    

 Jarištima

-Manastirski mlin iznad Jaže na Stanjeviće

-Jedan mlin za masline je bio u kuću odnosno u konobu, Nika Vukova Pribilovića u Krapinu.

 

Od svega toga se sada naziru ruševine kao jedini svjedoci autohtone Poborske prošlosti.

 

Vinova loza je dobro rasprostranjena i daje puno roda od kojeg se pravi izuzetno kvalitetno autohtono Poborsko vino. Postoje tri vrste autohtonih sorti loze. Franćeška (Francuzica), Pitomna i Lisičina.