
Živimo u vrlo teškim
vremenima i uslovima.
Kad su osnovne
životne potrebe postale luksuz, kad se sa nesigurnošću
čeka na sledeći dan, kad su se
narodi u našem okruženju pomamili na svom putu samoosvešćivanja,
ukratko u vremenu haosa, i očekivati je da svi zaborave
na jedan mali, autohtoni, autokefalni, suvereni, samoupravni, ekološki, nezavisni i dakako demokratski
narod koji milenijumima opstaje na svojim vjekovnim ognjištima i
sa jedne strane okružen s Bokom a sa druge Crnom Gorom, odupire se Grčkoj,
Rimljanskoj, Germanskoj i Slovenskoj okupaciji.
Riječ je o Poborima.
Sad, kad sunce
slobode i demokratije počinje da obasjava sve manjinske narode, došlo
je vrijeme da i Pobori počinju s organizovanim djelovanjem, dakako isključivo
demokratskim sredstvima, u očuvanju svoje vjere, crkve, jezika i sve u svemu čuvene
Poborske kulture.
Zato su Pobori odlučili da osnuju, to jest
da obnove svoju Poborsku akademiju nauka i umjetnosti, pošto Crnogorsku akademiju nauka i umjetnosti ne doživljavaju kao svoju, a
Dukljanska ih u svom porogramu i ne pominje. Ovaj čin treba smatrati i prihvatiti kao demokratski i kulturni čin koji nije zamišljen kao akt protiv bilo
kog naroda u okruženju, već akciju jednog malog autohtonog i autokefalnog naroda, koji hoće zaštitit svoj identitet i
kulturu i koji odbija da se asimiluje sa susjednim slovenskim stanovništvom.

|