Make your own free website on Tripod.com

POBORSKA AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI

Home | Uvod | Geografija, klima i hidrografija | Istorija | Kultura i religija | Privreda i saobracaj | Knjizevnost | Kulinarstvo | Osnivacka Skupstina P. A. N. U. | Plan i program P.A.N.U. | Apel buducim akademicima | Linkovi | Recnik autohtonijeh rijeci i izraza

Saobracaj

 

 

 

 

Pobori su u prošlosti imali dosta koristi od svog geografskog položaja jer su bili most izmedju Boke i Crne Gore, pa su preko njihove teritorije vodile  vrlo davno i glavne saobraćajnice, posebno važne za stanovništvo Majina i Župe Grbaljske. Da bi čuvene Grbaljske pamidore, krastavci i ostala vrdura dospjela na Balšića Pazar na Cetinje, Grbljani su morali ići preko Pobora.

 

Za stanovnike Gornje bande, to jest Knežina Tujkovića i Ljubanovića  taj put je vodio preko Bratešića, pa uz Rakitu, Jarišta, Goliš, Jabuku, Lipu, Koložunj, da bi preko Kolovira i Pasje Ploče prelazili Crnogorsku granicu i ulazili u atar Njeguškog sela Majstori.

 

Drugi put je vodio od Gorovića pravcem Ublina, Kalac, Miroslavice, Zla Skala, Jagodnjik, Počivalo, Kneževići, uz Skalu, ispod Smiljanove Peći, Mirčetića Vode, pa uz Koložunjsko Ždrijelo i opet preko Kolovira za Crnu Goru. 

 

Za one koji su dolazili preko Debele Grede i Šumareva Duba, bio je još jedan pravac i to kroz Djakonoviće, uz Skalu ispod Danaca, Perovijem Brijegom, pa pored Manastira, preko Koritnice za Crnu Goru.

 

Grbaljsko stanovništvo Donje bande to jest iz Knežina Bojkovića i Lazarevića su imali na raspolaganju put preko Mrčevoga polja, uz Bačića potok pored mlinova Kovačevića i Bauka, uz Platno, pored Ponježdola, uz Pećine, Krapinu, uz Očinje brdo,  Rašće, preko Zečevoga Sela, uz Gomilu, Srgovinu, Radaljevo Ploče, Maslovarov Krš, Ostri Krš, Stanjevića i preko Koritnice za Crnu Goru.

 

Još je bila i saobraćajnica Pobori-Kotor. Jedan krak je vodio preko Gornjih Pobora, uz Tupine, Lokanj, Čalankovine, iza Spila, Rakite, preko Gomilica, Donjijeh Čavora, Mirca i preko Pipoljevca i Trojice spuštao se na vrata od Šuranja.

 

Drugi krak je išao preko Zečeva Sela, Radaljeva Ploča, Oštroga Krša, Stanjevića, ispod Ošanika, uz Koložunjsko Ždrijelo , da bi se ispod Stijene sastavljao sa starim “Austrijskim” putem i preko Njeguških sela Poda i Mirca vodio dalje do Kotora.

 

Saobraćaj je danas nerazvijen, putna mreža ne zadovoljava čak ni Evropski minimum.

 

Od svih okupatora je Austro-Ugarska monarhija bila prva koja je počela sa izgradnjom moderne putne mreže i prikupljanjem voda Poborske države. Prvo su izgradili 5 (slovima:pet) mostova i to:

 

Čarmakov most ispod Djurdjevca, most koji i dan danas plijeni svojom ljepotom.

-Mostić u Djakonoviće.

-Most u Jazbine ispod Djakonovića

-Most za Guvance ispod Kapisoda

-Most na Očinje brdo iznad Krapine.

 

Zatim su sakupili i podzidali sledeće vode:

-Veljak u Donjim Poborima

-Raškovinu i Kamenicu u Gornjim Poborima  

-Točak u Krapinu.

 

Preko Poborske planine je išla i vazna saobraćajnica koja je spajala sva Austro-Ugarska pogranična utvrdjenja kao Stanjeviće, Kosmač i dalje duž Crnogorske granice.

 

S. F. R. Jugoslavija je napravila put, vrlo lošeg kvaliteta, od Majinskog sela Lapčići, prvo do Zečeva Sela a onda je početkom sedamdesetih Cetinjski preduzimač Djoko Pravilović probio put i do Čarmakova mosta u Gornjim Poborima.

 

Napokon je Republika Crna Gora krajem devedesetih dvadesetog vijeka probila put do na vrh Tupina, kao najdalje naseljene oblasti u Gornjim Poborima.

 

Bratstvo Šumar sa Šumareva Duba  jos uvijek nema kolski put preko Tasovčevine.