POBORSKA AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI

Uvod

Home
Uvod
Geografija, klima i hidrografija
Istorija
Kultura i religija
Privreda i saobracaj
Knjizevnost
Kulinarstvo
Osnivacka Skupstina P. A. N. U.
Plan i program P.A.N.U.
Apel buducim akademicima
Linkovi
Recnik autohtonijeh rijeci i izraza

vrteska.gif

podkapomnebeskom.gif

 
 
Frangar, non flectar.
 
 
 
 
 

 

 

Pleme (selo) Pobori se nalaze na sadašnjoj teritoriji Opštine Budve, ili bolje reći na teritoriji Crne Gore i niko ne može ni naslutiti da je tu prije dolaska Slovena, koji Pobori još zovu Slovenska okupacija, bila jedna krasna civilizacija i kultura, koja se još i dan danas zove Poborska kultura.

 

Pobori se prostiru na površini od 1325 hektara, i naseljeni su sa čisto autohtonim Poborskim stanovništvom, koje je uspjelo preživjeti sve okupacije, kojih je bilo i previše za tako mali, miroljubivi i uvijek demokratski oprijedeljen narod.

 

Porodice (bratstva), koja su se u Pobore kasnije naseljavala, voljom okupatora da se Poborska kultura što prije raspobori, brzo su se asimilovala, i oduševljeno prihvatila Poborsku crkvu i kulturu, tako da je ta želja raznih porobljivača ostala neispunjena.

 

Pobori se dijele na Gornje i Donje Pobore.

 

Gornji Pobori se dijele na

Kneževiće,

Bevenje,

Djakonoviće,  

Čarmake i

Šumarev Dub.

 

Donji Pobori se dijele na

Kapisode,

Zečevo Selo (koje se opet dijeli na Srgovinu i Gomilu), Boriševicu, novo mondensko naselje na potezu Pištaline-Vukaš Do,

Krapinu,

Srebrno Ploče

Bijele Trave.

 

Nažalost, mnogo stanovništva je kroz vjekove napuštalo Pobore, ginulo za tudje države, raseljavano ili proganjano tako da se puno porodica nalazi po tudjim državama od Istre u Hrvatskoj na  zapadu do Ulcinja u Crnoj Gori  i Skadra u Albaniji na jugo-istoku, pa čak do Srpskog Vojvodstva (Vojvodine) na sjeveru. Kroz ta raznorazna etnička čišćenja koja su Pobori upoznali mnogo prije drugih Balkanskih naroda su iz Pobora nestale, odnosno odseljene nekoliko porodica, tako da se od njih niko više u Poborima i ne nalazi.

Bratstva  Bevenja i Čarmak su se odselila za Ulcinj i Savičić za Budvu.

 

Bratstva koja su ostala u Poborima su:

Gornji Pobori:

 

Marković, Knežević, Šofran, Škanata, Djakonović i Šumar. Kako je gore navedeno  Savičić, Bevenja i Čarmak su odselili, a Dojčevići, koje pominje Stjepan Mitrov Ljubiša,  su se iskopali  i samo još postoji njihova kuća na Šumarevom Dubu.

 

Donji Pobori su gušće naseljeni  i to sledećim bratstvima:

Kapisoda, Zec, Brajić, Kuzman, Ivanović, PribilovićBožović Vuletić.
 
 

nepr.jpg