Mi ovdje nećemo odavati tajnu pravljenja sira, jer bi se konkurentska sela i plemena mogla početi baviti pravljenjem lažnog Poborskog sira, što bi pravom Poborskom autohtonom i ekološkom siru smanjilo cijenu na berzama širom svijeta.

PANU treba da  omogući uslove za razvoj čuvenih Poborskih proizvoda kao sto su čuveni Poborski pršut i možda još čuveniji Poborski sir. Vrlo jasan primjer zatiranja Kulinarske autohtonosti Pobora je i forsiranje Njeguškog sira i pršuta, iako je svakom boljem degustatoru i kulinaru poznato da nema sira bez Poborske "zanovijeti", "žukve", "kostrike", "vukodržice", "tenterike" i "piskovine", niti pršuta koji se nije sušio nad poborskim smrekama i fresinama.

Postoje sledeće vrste Poborskog sira:

-Mladi sir

-Sušeni sir sa štice

-Sir iz ulja

-Sir iz salamure

-Sir iz saketa

-Sir iz pšenice

U Poborima se za ishranu koristi ovčje, kozje, svinjsko i goveđe meso. Kokošje meso se isto koristi ali je u autohtonoj Poborskoj kuhinji manje zastupljeno. Meso se koristi svježe i sušeno. Čuveni su Poborska kastradina i nadasve čuveni autohtoni Poborski pršut. Poborski pršut je autohtoni proizvod i ponos svih Pobora, tako da se s pravom kaže :

“Nema objeda dje svinjska noga ne ugazi”.

Da pljačka Poborskih dobara ima medjunarodne forme dokazuju Italijanski Parmanski i Španski Serano pršut, koji nijesu ništa drugo nego blijeda kopija Poborskog. Bezvrijedne kopije kao Ardenski i Koburški nijesu vrijedne ni pomena. Jedino malo bolja kopija je Španski  “Pata negra” pršut. Od naroda u Poborskom okruženju najbolju kopiju Poborskog pršuta prave stanovnici Bokeljskog poluostrva Luštice. Ali nije Poborskom “ni do koljena”.

Isto se odnosi na Parmanski i Paški sir. Posebno su Pobori kivni na proizvodnju Paškog sira koji su Dalmatinci od Pobora naučili za vrijeme bratstva i jedinstva, i onda proizvodnju zaštitili pod svojim imenom.

PANU bi trebalo da uzme na sebe zadatak da pred medjunarodnim faktorima potegne pitanje prisvajanja ovih prehrambenih proizvoda i da patentira i zaštiti svoje udarne proizvode i da ih registruje pod Poborskim autohtonim imenom.

Poborsku kuhinju su širom svijeta proslavila nekoliko autohtonih recepata. Mi, nažalost iz razumljivih razloga, nećemo odavati tajnu spremanja Poborskih autohtonih jela, ali ćemo ih navesti, da bi posjetioci ovog sajta dolazili u Pobore i znali uživati u ovim kulinarskim umjetničkim djelima.

Što Poborsku autohtonu kuhinju čini još posebnom je i sistem vrednovanja.

Naime, Pobori kao najautohtoniji i najautokefalniji narod ne koriste zvjezdice, niti im je potreban “Michelin”, da bi odredili kvalitet kuhinje, nego svojim, kroz vjekove i milenijume, iskristalisanim autohtonim rečenicama odredjuju nivo kuhinje.

Tako se za dobro jelo, jednostavno kaže:

“I mrtvi bi ga ijo”,

što bi ujedno označavalo da se dato jelo ocjenjuje jednom zvjezdicom.

Za jela koja se ocjenjuju sa dvije zvjezdice se jednostavno kaže:

“Ko je ovo gotovio, Bog mu pomoga”.

Sa tri zvjezdice se ocjenjuje jelo za koje se kaže:

“ Ješćemo ga pa da će ni od uši kidat ”.

Uz četiri zvjezdice slijedi ocjena :

“Ej, da mi se od ovoga najest, pa ne  osvanuo, no me bembatoga našli ”.

Jelo koje zasluži pet zvjezdica biva ocijenjeno sledećom rečenicom :

“ Ko od ovoga nije obidovao taj ne zna Boga falit ”.

Najčuvenija jela su :

Hladna predjela :

-Pršut

-Sir

-Pršut i sir

-Bravlji košet

-Govedji kus

Topla predjela:

-Topli bravlji košet

-Topli govedji kus

(Umjetnost je upravo u tome što gore navedene specijalitete treba znati potopliti, da ne bi bili preslani)

Glavna jela:

Kako god uzmeš, okreni-obrni ali pečenje ispod sača je proslavilo Poborsku autohtonu kuhinju. Posebno pečenje (bravlje ili teleće) pečeno sa krtolom koja se uvozila iz Njeguškog sela Majstori, ili koja se sadila na Jarištima ili Stanjevićima, a koja se “vari ka mlijeko”. Ovo jelo je ogrnuto velom tajni Poborskih domaćica. Način rezanja mesa i krtole, količina ruzmarina, ulja i soli. Temperatura crijepnje, temperatura upretnjaka, količina žara i oblik sača.

Pečenje ispod sača je toliko rasprostranjeno jelo da ga malo ko jos vezuje za Pobore, zato bi P.A.N.U. trebala da patentira pod Poborskim imenom ovo nacionalno jelo.

Sledeća jela se više vezuju za Poborsku državu:

-Bob, blitva i morač sa gušom

-Raštan sa popom i kobasicom, osmočan salom

-Branje sa potrbušinom 

-Obrašljice osmočane zatopom

-Makarulača na štukalj od pršuta

-Krtola u kile i sir iz salamure

Alkoholna pića u Poborima su lozova rakija, vino i u malim količinama na južnoj strani Pobora i rakija Maginjača. Pošto Poborima u zadnje vrijeme nedostaje sirovine za pravljenje Maginjače, najveci dio proizvodnje se prebacio u Donji Grbalj, tako da se tamo nalaze i najveće punionice ovog destilata.

Poborska autohtona lozova rakija je bolja od bilo koje iz susjednih zemalja i pravi se od sledećih vrsta vinove loze:

Francuzica (Franćeška), Pitomna i Lisičina.

Od istih vrsta groždja se pravi i Poborsko vino, koje izuzetno prija uz konzumiranje Poborskih jela.

Vino od Francuzice, koje se jos popularno naziva i Sviriguz, se servira na sobnoj temperaturi kod blažih jela, salata, škalonja na ulje, ribljih specijaliteta i peradi,  dok se druga vrsta servira isto na sobnoj temperaturi kod težih i tradicionalno prepoznatljivijih jela kao Bob s gušom, Raštan s popom i kobasicom, Branje s potrbušinom, Obrašljice, Zečevo zelje, Žučenica, Čučeg i slično.