Make your own free website on Tripod.com

POBORSKA AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI

Knjizevnost

Home
Uvod
Geografija, klima i hidrografija
Istorija
Kultura i religija
Privreda i saobracaj
Knjizevnost
Kulinarstvo
Osnivacka Skupstina P. A. N. U.
Plan i program P.A.N.U.
Apel buducim akademicima
Linkovi
Recnik autohtonijeh rijeci i izraza

 
 
Nutrimentum spiritus

 

 

 

 

Kao i svi narodi koji su puno robovali i patili, Pobori imaju izuzetan dar za pripovijedanje i usmenu književnost.

Sve što je vjekovima bilo napisano je oteto, razgrabljeno i pod tudjim imenima objavljivano, zato je bilo normalni da se jedino usmenim putem književne vrijednosti mogu sačuvati.

 

Zato su  Pobori kao jedan izuzetno autohton i žilav narod su sve svoje intelektualne snage, kojih nije malo, i bili skoncentrisali na usmenu književnost i to prvenstveno na poeziju. To ništa nije bilo neuobičajeno jer je poznato da je za poeziju vrlo bitna duša i patnja. Poborska duša je poznata u svijetu. A patnje je Poborima puna istorija.

 

I da nijesu bili pjesnici, Pobori bi propjevali poslije toliko patnji i muka koje su podnosili od svog postanka.

 

Zadatak, koji se sam nameće PANU-u je da skupi sve pjesme i da ih objavi pod jednim, ali isključivo Poborskim imenom, jer ne možemo dozvoliti da se našim umotvorinama kite i diče upravo oni koji su Poborske vrednosti pokušali zatrijeti.

Ovdje ne možemo navesti sve Poborske pjesme, jer za to nema prostora, ali ćemo navesti samo neke u svim žanrovima, da bi naše čitaoce površno upoznali sa neprolaznom ljepotom Poborskog jezika i načinom formulisanja impresija.

 

Poznate su Poborske rodoljubivo-nostalgične pjesme, i to prvenstveno:

 

"Sjećat ću se ja Pobora,                                         

  Mirca, Poda i Čavora.                                          

  Goliša i Kilibarda,                                          

  Paštrovnice i Livada

  Sjećat ću se Okovice,

 Trudova i Raskavice"                                          

 

"Oj, da mi je sjesti malo,

  na Poborsko Počivalo

  Da ja sjednem i odmorim

   i pričekam koga volim"

 

 Filozofske pjesme koje pjevaju o ljudskoj prolaznosti:

 

"Je li, je li  Bata dje je prije bila,

   je li, je li Jela Stevanova živa?!"

 

Ljubavne pjesme, od kojih neke naginju erotici, što je bio povod da  Frojd pristupi radu oko svoje čuvene teorije psihoanalize.

 

 

"Morat ću te ljubit tašta,                                           

  došla ti je šćer nizašta"                                             

 

"Mala moja ol mi dati

  što ti mama daje tati"

 

"Prijatelju sa Uganja

  miči ruku sa steganja"

 

"Da si štica, a ja blanja

  blanjao big te svakog dana"

 

"Mala moja, ja'nje moje malo,

  od tebe se ne obidovalo

  Nit’ se gaća na te driješalo"

 

"Oj guslaru, guslaj malo,

  nešto mi se raskišalo!

  Rekoh li ti crna drugo,

  Kad popijem guslam dugo!"

 

 

Zatim nekoliko patriotskih pjesama koje govore o pojedinim toponimima u Poborskoj državi.

 

"Sinoć su mi bijeli bravi,                                          

  za Rujiški Vrh ostali"                                            

 

 

"Oko Koša Sekulina

  čuva Vele Lipovina"

 

Na prvi pogled bi se moglo reći da se ove pjesme ne razlikuju od takozvanih svatovskih pjesama i ojkalica susjednih naroda, ali dubinom misli i izraza, jezgrovitošću jezika, filozofskim nabojem, dolazimo do spoznaje da su ove pjesme odraz Poborske duše i jezika i da nemaju nikakve veze sa klasičnom Srpskom književnošću. I ne samo Srpskom nego nijednom do sada zabilježenom književnošću. Svaki slušalac zanijemi pred ljepotom jezika, pred načinom kazivanja Poborske poezije koja pogadja naša čula i najtananija osjećanja.

 

Na kojem se jeziku može u jednoj rečenici svesti cijeli život.

Na kojem se jeziku mogu u jednoj rečenici navesti sva strahovanja, sve ljubavi, nepostojnost, zamišljenost nad zemaljskom prolaznošću...........?

Ni na jednom drugom, sem Poborskom.

Kao primjer ćemo navesti sledeći stih:

 

"Koliko mi ovudijen,

  prodje dana zaludnjijeg?!"

 

Dalje nećemo komentarisati ni uzvičnik, ni znak pitanja, nego ćemo samo napomenuti da se na izvornom Poborskom jeziku, ta dva znaka osjećaju u svakom stihu.

 

Zatim stihovi koji govore o trajnim vrednostima, koji preziru materijalna dobra i govoreći o skromnosti govore istodobno o najbitnijoj Poborskoj osobini, o umjerenosti u svemu zemaljskom.

 

"Ja big moga dovijeka

  kačamaka i mlijeka"

 

Poborima se ne moze prebaciti da nemaju osjećaj i za svoje susjede. Dok se susjedna Slovenska plemena svadjaju oko nebitnih istorijskih činjenica, Pobori su u svoju poeziju uplitali ljubav prema svojim susjedima:

 

"Što me majko vuče želja

  na Grbaljskih pet-šest sela:

  Dub, Sutvaru, Nalježiće

  Pelinovo i Šišiće

  Menzaline, Goroviće,

  Prijerade i Bratešiće.

  Na Kraljev Do pod Ublinu

  Lastvu i Kukaljevinu"

 

"Što me majko vuče želja

  na Njeguška dva-tri sela :

  Na Žanjev Do i Kopito

   a na Vrbu osobito.

  Na Dugi Do i Čavore

  na Zalaze i Majstore"

 

"Dje najprije zora sviće

  pod Ćukov Krš na Brajiće,

  a otolen ispod Jeve,

  dok probudi Uglješiće,

  pa se spušta niz Mrtvicu

  u pitomne Paštroviće."

 

“Oj, da mi je da me želja mine

  Da poranim zorom u Majine

  Pa da gledam s vrha Dubovice

  Pitominu ispod Urovice

  S Učikala i vode Žabljaka

  Pravo stranom sve do Kaludraka

  Onda ispod kuća Rucovića

  Do studene vode Tolinjaka.

  Pogled luta dolje na Carine

  I  nerandže stare Boretine

  Uz Remike, Laze, Gigoviće

  Na Briježane i Dumaljeviće."

 

 

Ali i pored velike ljubavi i poštovanja, koje Pobori osjećaju prema svojim susjedima, u svojoj neprevazidjenoj poeziji Pobori naglašavaju vezanost za svoja vjekovna ognjišta i pjesmom dokazuju da, i pored sve ljepote u okruženju, Pobori ostaju  vjerni svom autohtonom porijeklu:

 

"Mila majko ukopaj me

   a u Grbalj ne udaj me.

   Da ti ćeram na magarce

   pamidore i krastavce

   i da moram o ponoći

   na Kotorsku pjacu doći".

 

Poslije čitanja ove stranice, možda se nametne utisak da su autohtoni i autokefalni Pobori pisali samo dubokomisaone pjesme. Da nijesu imali smisla za ljepotu svakodnevnice i uživanju u tome.

Tu tvrdnju možemo pobiti navodjenjem stihova Poborske pjesme "Oda Nikšićkom pivu".

 

"Vazda si mi mila bila,

  žuta boco od po kila"

 

Ili metaforičnom, opšteprihvaćenom narodnom Poborskom autohtonom pjesmom:

 

"Oj da mi je piti "vode",

   što lozove grane rode"

 

I na kraju kao poklon posjetiocima ovog sajta i tekst Poborske najpopularnije pjesme, pjesme koja je skoro prihvaćena kao poborska himna, i koja se uči zajedno sa prvim koracima:

 

"Djede mi se suturao,

  kami, kami.

  Niz visoku papratinu,

  kami, kami i dva leda.

 

  Poborčica bob sadila

  kami, kami

  u duboku kozju stopu

  kami, kami i dva leda.

 

  Djevojka se krivo klela,

  kami, kami.

  Da se neće udavati,

  kami, kami i dva leda.

 

  Prevari se, udade se,

  kami, kami,

  kami, kami

  Oj, i dva leda”

 

 

Recnik autohtonijeh rijeci i izraza

nepr.jpg