Make your own free website on Tripod.com

Istorija prije Hrista

Home
Uvod
Geografija, klima i hidrografija
Istorija
Kultura i religija
Privreda i saobracaj
Knjizevnost
Kulinarstvo
Osnivacka Skupstina P. A. N. U.
Plan i program P.A.N.U.
Apel buducim akademicima
Linkovi
Recnik autohtonijeh rijeci i izraza

POBORSKA AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI

grbpanu.gif

 

Istorija Poborske države seže daleko u prošlost a prvi put se pojavljuje u pismenoj formi za vrijeme stare Grčke.

 

Za Pobore se sve do sada pretpostavljalo da su isto narod indoevropskog porijekla, mada se  je u zadnje vrijeme demokratizacijom nauke, došlo do spoznaje da su Pobori autohtoni narod na ovim prostorima i da su mnogo duže prisutni nego sto se vjerovalo. To bi trebalo da bude još jedan zadatak PANU-a, naime da ovu tvrdnju dokaže ili obori. Napokon da se steknu svi uslovi da se jednom zauvijek rascrnogorčimo, rasrbimo,  i da se vratimo svojim korijenima i svojoj kulturi.

 

Za Pobore se zna da su bili nastanjeni još i Neolitu i za to imamo dosta dokaza, kao što su razne pećine koje su tu korištene kao prebivališta, i ostaci kamenih oružja i orudja, jer se tada i u Poborima javljaju  prva naselja.

 

U svakom slučaju Pobori su doživjeli procvat za vrijeme Alekse Filipovog, koji se kasnije nazvao Aleksandar Makedonski Veliki, da bi kao i mnogi Pobori poslije njega, napustio rodnu grudu i otišao da oslobadja braću po Persiji i čak do Indije. Tako i ne sluteći udario temelje Nesvrstanom pokretu koji ce par hiljada godina kasnije jedan Zagorac, porijeklom Kuč, tako dobro razraditi i proširiti.

Što je vrlo interesantno, a široj javnosti nepoznato je i to da još uvijek postoje toponimi u Poborima koji služe kao neoboriv dokaz, da je Aleksandar Makedonski  Pobor i da se je cijeli, svoj rano ugašeni život, osjećao Poborom.

 

Tako dakle još u Poborima postoji Aleksin Dolac, pošto je tu u blizini rodjen i na tom dolcu je prohodao. Kao čvrst dokaz za to postoji jos uvijek i Filipova Lazina, gdje je njegov otac Filip proveo dobar dio svoje mladosti i gdje se pripremao sa sve ono što je poslije postao. Sve ove, jasne kao dan, činjenice nijesu se do sada pojavljivale u javnosti, niti ćete igdje naci čak i pominjanje istih.

 

Što je još interesantnije je i to da su njegovo savremenici zabilježili da je Aleksandar Veliki "znao govoriti nekim čudnim i nerazumljivim jezikom",  što se može uzeti kao dokaz da je on u stvari Pobor, jer se još nije rodio Grk, koji Poborski jezik može razumjeti. A Demosten ga naziva i varvarom.

 

U neku ruku je tužno i tragično da ovakve neoborive istorijske činjenice budu štampane tek ove godine i da su Pobori hiljadama godina morali ćutati o svom porijeklu.

Ili što reći o prećutkivanju činjenice da je Aleksandar Veliki, čuveni Gordijev čvor, presjekao kosijerom. To je činjenica preko koje se prelazilo, jer je normalno da bi onda svako znao da je on Pobor.

 

Ali to više govori o netoleranciji naših porobljivača nego o Poborima. O Poborima  to može samo reći da su jedan izuzetno žilav narod, narod koji je kroz istoriju bio spreman na sva odricanja samo da bi uspio da sačuva svoju autohtonost i autokefalnost.

 

Iako nije od velike važnosti za istoriju ljudskog roda, bitno je napomenuti da je vučica koja je zadojila Romula i Rema svoj kraj našla u Poborima.

To se u stvari desilo tako što su Poborski lovci u to vrijeme perili gvozdja i pružala i tako se ta vučica, simbol "prvog Rima", uhvatila u gvoždja. To je Rimljanima dalo povoda da Poborski narod porobe, jer tu uvredu nijesu mogli podnositi.

Tako u Poborima postoji još uvijek izreka kad se neko mnogo ljuti i viče " Što graješ , nijesi se u gvoždja uvatio!", čime se još uvijek podvalači koliko su Rimljani bili ljuti na Pobore, i zašto su bili tako  nemilosrdni porobljivači.

 

Poslije pada ovih prostora pod Rimljansku okupaciju , okupator sve čini da Poborsku kulturu prisvoji ili uništi , tako da Pobori ulaze u eru robovanja i totalne izolacije na medjunarodnom planu.

www.njegos.org

www.aleksasantic.com

www.rastko.org.yu