Pobori govore Poborskim jezikom, a koriste Ćirilicu i Latinicu ako su pismeni, a ako nijesu, koriste usmenu varijantu Poborskog jezika.

Poborski jezik je jedan vrlo stari i nadasve autohtoni jezik i dosad se vjerovalo (čitaj: pokušavali su nas ubijediti) da spada u grupu Indoevropskih jezika, mada postoje vrlo jake indicije da se ovim jezikom govorilo još u Neolitu na ovim prostorima.

Nažalost iz tog vremena nedostaju materijalni dokazi za ovu tvrdnju, tako da bi to bio idealni zadatak za PANU. Naime, da u saradnji sa velikim Zapadnoevropskim učilištima, pokuša da skupi sve relevantne dokaze i uradi sve da se Poborsko kulturno bogatsvo vrati iz muzeja  Zapadne Evrope, i bivših Jugoslovenskih republika u Pobore.

Pošto se Pobori nalaze sa svih strana okruženi narodima slovenskog porijekla, Poborski jezik trpi veliki uticaj Srpskog jezika, tako da se na prvi pogled stiče dojam da se radi o istom jeziku.

Medjutim, ako se stručno analizira, ako se padeži uporede sa padežima Srpskog  jezika, ako se uzme u obzir korišćenje pridjeva i predloga, jasno se vidi da Poborski jezik nema apsolutno nikakve veze ni sa Srpskim niti sa bilo kojim književnim jezikom pod kapom nebeskom.

Ali, Pobori mogu biti ponosni da je i njihov jezik dosta uticao na razvoj Srpskog jezika, tako da možemo reći da je  Poborski jezik  bitno doprinio da se Srpski jezik ipak malo razlikuje od ostalih Slovenskih jezika. Kao što je Njemački i Italijanski uticao na Slovenački  i Hrvatski jezik, kao što je Turski bitno uticao na Bosanski i Albanski jezik, možemo zaključiti da je Poborski jezik u velikoj mjeri doprinio reformi Srpskog jezika i od takozvanog Slavenoserbskog, stvorio jedan moderan narodni Srpski jezik.